U nedavnom razgovoru za Frankfurter Allgemeine Zeitung ekonomist i savjetnik njemačke vlade Andreas Löschel, upozorio je na još uvijek preveliku ovisnost Njemačke o plinu. Njemačka trenutno ima dovoljne zalihe plina, ali svaka kriza na globalnom tržištu brzo se prelijeva u cijene i nesigurnost opskrbe pa je tako cijena plina značajno skočila zbog najnovijeg rata u Iranu. Stoga pitanje prelaska na obnovljive izvore energije nije samo ekonomsko pitanje, nego prije svega i pitanje energetske neovisnosti. Energija koja se proizvodi lokalno znači manju ovisnost o uvozu i manju izloženost geopolitičkim rizicima.
Zato se sve jasnije postavlja pitanje: ne kako osigurati više plina, nego kako ga dugoročno trebati manje. Odgovor na to pitanje sve češće se nalazi u elektrifikaciji i obnovljivim izvorima energije i zajedničkom efikasnijem upravljanju energijom u međunarodnom okruženju. U industriji, prometu i grijanju već postoje rješenja koja omogućuju smanjenje potrošnje fosilnih goriva. Toplinske pumpe, električna vozila i elektrificirani procesi nisu više stvar eksperimentalne tehnologije, nego svakodnevna realnost.
Ipak, elektrifikacija nije univerzalno rješenje za sve sektore i sve procese. U područjima poput dijelova teške industrije, visokotemperaturnih proizvodnih procesa, zračnog i pomorskog prometa te pojedinih segmenata kemijske industrije, izravna elektrifikacija često je tehnički zahtjevna, preskupa ili zasad nedovoljno učinkovita. Upravo će zato u takvim sektorima i dalje važnu ulogu imati alternativna goriva.
No izvan spomenutih industrijskih procesa, elektrifikacija u velikom broju primjena već sada ima jasan tehnički, ekonomski i strateški smisao. Ondje gdje se energija može izravno pretvoriti u električnu i učinkovito koristiti, smanjuju se gubitci, povećava energetska učinkovitost i smanjuje ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima. Drugim riječima, iako elektrifikacija neće u potpunosti zamijeniti sva goriva, ona u nizu sektora predstavlja najrealniji i najbrži put prema manjoj potrošnji plina, većoj otpornosti sustava i dugoročno održivijem energetskom modelu.
Infrastruktura kao izazov
Jedan od najvećih izazova u sustavu elektrifikacije je infrastruktura, prije svega elektroenergetska mreža. Proizvodnja iz obnovljivih izvora često ne odgovara lokaciji i trenutku potrošnje, što dovodi do tehničkih izazova u prijenosu električne energije, mogućih zagušenja i u konačnosti neučinkovitosti i nemogućnosti.
Istovremeno, tržišna struktura sustava otvara dodatna pitanja. Radi se zapravo o načinu na koji je energetski sektor organiziran: koliko ima sudionika na tržištu, kakvi su njihovi međusobni odnosi, kolika je razina konkurencije te tko kontrolira ključnu infrastrukturu poput prijenosne i distribucijske mreže. Elektroenergetski sustavi često imaju obilježja monopola, osobito u segmentima mreže, gdje jedan ili nekoliko operatera upravljaju infrastrukturom. U takvim uvjetima veliki mrežni operateri u pojedinim slučajevima ostvaruju visoke prihode u uvjetima ograničene konkurencije. Slični problemi javljaju se i u daljinskom grijanju te infrastrukturi za punjenje električnih vozila. Drugim riječima u situaciji u smanjene ili nepostojeće konkurencije značajno se usporava učinkovitu energetsku tranziciju. To se posebno odnosi na područja poput integracije obnovljivih izvora u proizvodni sustav, razvoja fleksibilnih elektroenergetskih kapaciteta i digitalizacije elektroenergetskog sustava. Naime jedan od često podcijenjenih elemenata energetske tranzicije upravo je digitalna infrastruktura. U dijelu distribucije električne energije masovna implementacija pametnih brojila, napredno upravljanje mrežom i precizno mjerenje potrošnje postaju ključni za funkcioniranje sustava u cjelini koji je sve kompleksniji i decentraliziraniji. A bez kvalitetnih podataka nema ni kvalitetnih informacija na temelju kojih se donose prave odluke a time i kvalitetnog i optimiziranog sustava.
Tehnologija tu igra ključnu ulogu. I ne samo u proizvodnji energije, nego i u razumijevanju i upravljanju cijelim sustavom u realnom vremenu. To znači da energetska tranzicija nije samo pitanje uvođenja novih izvora energije, nego dostupnost kvalitetnih informacija na kojima učinkovitost sustava počiva. Drugim riječima u takvom sustavu pouzdani i precizni mjerni sustavi koji omogućavaju da se energija precizno mjeri, razumije i optimizira podižući na taj način učinkovitost cjelokupnog energetskog sustava igraju sve značajniju ulogu.
Upravo je zato važno naglasiti i ulogu tvrtke STE, koja zajedno sa svojim partnerima aktivno sudjeluje u osmišljavanju i razvoju naprednih rješenja za suvremeni elektroenergetski sustav. STE je uključen u razvoj pametnih visokonaponskih vodiča koji u radnom režimu komuniciraju svoje stanje, primjerice davanjem podataka o temperaturi duž trase, ali i u razvoj sustava za mjerenje vibracija hidrogeneratora radi procjene vremena potrebnog za remont. Riječ je o konkretnim tehnološkim iskoracima koji pokazuju da energetska tranzicija nije samo pitanje političkih odluka i investicija, nego i znanja, mjerenja i inovacija. Upravo na tom području STE je već dao važan doprinos, a sudeći prema smjeru razvoja energetskog sektora, takva će rješenja u budućnosti imati još veću važnost.